Ruski umetnički eksperiment niz je slobodno interpretiranih epizoda iz privatnih i umetničkih života ikona ruske avangardne umetnosti kao što su Kazimir Maljevič, Vladimir Tatlin, Sergej Djagiljev i drugi. Kombinujuću autorsku originalnost, avangardne uticaje i provokativne zvuke „novog talasa“, modernog džeza i ruskih revolucionarnih horova, lica i događaji ne ređaju se faktografski i hronološki, ali su prisutni u iskustvu autora. Vizuelno, film je razmišljanje autora o avangardnoj umetnosti 1920-tih godina i o modernoj video-umetnosti savremenog doba. Sve što je prikazano u ovom filmu je za ono vreme bilo revolucionarno, ne samo režija i vizuelna rešenja već kompletna ideja i način vizuelnog izlaganja, i to ne samo na YU prostoru već i mnogo šire. Režiseri Boris Miljković i Branimir Dimitrijević (čuveni Bucko i Tucko) su pomerili do tada okoštalo vizuelno prikazivanje stvari na YU TV na jedan potpuno novi standard koji su obojica, u svom kreativnom radu, verno pratili i time izvršili ogroman uticaj. Ruski umetički eksperiment je nezaobilazan delić mozaika, čak verovatno i ključan za "čitanje" većine potonjih TV/video stvaraoca u SFRJ i u zemljama koje su nastale nekon Jugoslavije. Gotovo četrdeset godina kasnije, ovaj film i dalje zrači otkačenošću i pozitivnom ludilom, ali i tananim umetničkim izrazom ukrašenim ironijom prema vremenu i prostoru u kom je stvaran.